21

nedjelja

srpanj

2013

Sve ptice padaju u zraku ako ostanu bez krila!

Jednolično življenje teče kao vali nepovratni.
mjesec je lažljivac ,čas kiša,čas sunce sja.
Ja motrim procvalu ,nakinđurenu višnju,
dok golubovi guguču ispod strehe zabrinuti,
pčele zuje na cvijetovima slatkim,bjelim,
vjetar se iznerviran igra s visokom travom
a zemlja drhti,mržnje plima buja prema drukčijima.
Ljudi su gladni,neimaština raste visoko u nebo,
sve miriši u zraku na krv,vampire i inkvizitore,
aveti prošlosti u odorama crnim.
Um slika noć bez zvijezda i mjeseca bećara nema,
šuti nijemo poput kama,
skrio se negdje u vrhove hrastišta.
Siluete neke prizivaju Marsa,
Nakotilo se Fausta i Juda
sve zbog srebrenih škuda.
Pilat ruke pere od odgovornosti svoje izdajničke
a cvijeće humke čeka nove i mirise tamjana i svijeća.
Opet će povijest pisati Pirovi pobjednici
a moja će višnja cvijeteti cvjetove krvave,
pune suza,nevine mrtve djece Božije
i ptica u letu ubijenih.

Kiš Ladislav

Vinkovci




Oznake: rijeka, planina, šuma

Pričaju,mi slušamo,oni lažu mi svjedočimo i na drljamo

NA TRGU SOKČEVIĆA BANA


Noćas na trgu Sokčevića bana,
tri lampe svijetle,
svijetle i čekaju pijetle...
Zora rudi, grad se iz sna budi!
Evo dana, suncem obasjana!
Povjetarac lagan piri,
iz pekare svijež kruh miri.
Parkovima poju plave ptice,
ljudi polako pune ulice...
Stare ure vrijeme mjere,
dok se sunce nebom vere,
sa tornjeva zvone zvona,
a na klupi ja i ona...

Sunce dok krovove zlati,
prolaze tiho dana sati,
Bosut lijeno koritom teće,
još jedna spušta se vinkovačka večer.

Na trgu Sokčevića bana,
opet tri lampe svijetle,
svijetle i čekaju pijetle...

(1996)

Oznake: stolarija, plivanje, sanjkanje

svi smo mi sjene u prolazu

Dan bijel kao mlijeko,nevino sunce,
Jutro se jutri u proljeće rano,
Oko mene sloboda i mirisi cvijeća.
Bosut namreškan zeleno teče,
Blješti biserje,sve zlatom sja.
Raskošno lahor diše,
I lice mi miluje nježno
Kao žena zaljubljena.
Izvlačim ribice iz srebrne vode.
Meditacija beskrajna,mislilac samozatajan.
Intervju sa samim sobom.
Pričam sa svojim Ja.
Pitanja teška,odgovori besmisleni.
Čovjek sam običan, ribić.
Volim obitelj i domovinu svoju,
Cijelim bićem i srcem slavonskim.
Branim postojanost i dostojanstvo.
Običan čovjek, koji uživa u rijeci bez izvora.
Puno je pitanja…
A dan bijel kao mlijeko,
Jutrom se jutri, u ovo proljeće rano.

L.Kiš

Oznake: more, rijeke, palače

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.